EduIgre Mesto gde učenje postaje avantura
← Nazad na blog

PECS kartice: kako da napravite prve kod kuće

PECS kartice: kako da napravite prve kod kuće

Dete vas uhvati za ruku, odvede do frižidera i stane. Ili plače, a vi nabrajate redom — voda? keks? jabuka? — dok obe strane ne izgube strpljenje. Za decu koja još ne govore, ili govore vrlo malo, ovakvi trenuci su svakodnevica. PECS kartice su jedan od najjednostavnijih načina da se to promeni.

O samom sistemu, njegovih šest faza i tome kome je namenjen pisali smo na stranici PECS. Ovaj tekst je praktičniji: kako da napravite prve kartice kod kuće, kako izgleda prva razmena i šta najčešće usporava napredak.

Najvažnije pravilo: kartica služi za razmenu

PECS kartice nisu kartice za učenje reči. Cilj nije da dete nauči šta je na slici, već da otkrije nešto mnogo veće: kada dam sliku drugoj osobi, dobijam ono što želim. Zato se u prvoj fazi od deteta ne traži da išta kaže, ne postavljaju mu se pitanja i ne „proverava“ se da li zna šta je na kartici. Važna je samo razmena: dete pruža karticu, vi odmah dajete predmet.

Pre prve kartice: šta dete zaista želi?

Prve kartice ne treba da budu „korisne“ reči poput toaleta, vode ili spavanja. Prve kartice treba da budu ono zbog čega će se dete potruditi. Nekoliko dana posmatrajte i zapisujte:

  • koju hranu ili grickalicu traži iznova,
  • koju igračku uzima čim je vidi,
  • šta ga smiruje ili nasmeje (mehurići od sapunice, balon, omiljena pesma),
  • šta mu oduzimate, a ono se buni.

Za početak su dovoljne dve do tri stvari. Dobro je da budu „potrošne“ ili kratke — komadić keksa, gutljaj soka, nekoliko mehurića — kako bi razmena mogla da se ponovi mnogo puta u toku dana.

Kako da napravite kartice

Ne trebaju vam posebni materijali ni skupi programi. Važnije je da kartice budu jasne i izdržljive nego savršene.

  • Slika: mnoga deca najlakše prepoznaju fotografiju baš svog predmeta — svoje šolje, svog keksa. Na crteže se može preći kasnije.
  • Veličina: oko 5 × 5 cm je dobra mera za početak: dovoljno velika da se lako uzme, dovoljno mala da stane u fasciklu.
  • Jedna stvar po kartici, na jednostavnoj, svetloj pozadini, bez dodatnih detalja.
  • Reč ispod slike, zbog odraslih koji koriste kartice, ali i zato što se dete tako postepeno navikava na pisanu reč.
  • Zaštita: plastificirajte kartice ili ih prelepite providnom samolepljivom folijom, jer će završiti i u ustima, i na podu, i u parku.
  • Čičak traka na poleđini, da bi kartice mogle da stoje na fascikli ili na zidu.

Napravite po dve ili tri kopije svake kartice. Kartica koja se izgubi baš kada dete želi da je upotrebi može da obeshrabri više nego što mislite.

💡 Mali trik

Ne morate da crtate niti da tražite slike po internetu. Dovoljno je da predmet fotografišete telefonom na belom papiru, odštampate sliku i isečete je.

Prva razmena, korak po korak

U prvoj fazi PECS-a idealno je da učestvuju dve odrasle osobe. Jedna je partner u komunikaciji, kome dete daje karticu, a druga stoji iza deteta i nežno mu pomaže rukom kada je potrebno. Može i kad ste sami, ali će napredak verovatno biti nešto sporiji.

  1. Sedite naspram deteta i držite željeni predmet tako da ga dete vidi, ali da ne može samo da ga dohvati.
  2. Na sto ispred deteta stavite samo jednu karticu — sliku tog predmeta.
  3. Kada dete posegne za predmetom, osoba iza njega mu nežno pomogne da uzme karticu i stavi je u vašu otvorenu šaku.
  4. Čim kartica dodirne vašu ruku, odmah dajte predmet i imenujte ga: „Keks!“
  5. Ponavljajte kratko i kroz igru: nekoliko minuta više puta dnevno bolje je od jedne duge „vežbe“.
  6. Kako dete postaje sigurnije, pomoć rukom postepeno smanjujte, dok ne počne samo da uzima karticu i pruža vam je.

Primetićete da u ovim koracima nema pitanja „Šta želiš?“ niti molbe „Reci keks“. To je namerno. Ako dete čeka naše pitanje, uči da odgovara, a ne da samo započne razgovor. Cilj je da dete samo krene ka vama, jer tako izgleda prava komunikacija.

Najčešće greške i kako da ih izbegnete

  • Kartice koje su važne nama, a ne detetu. „Toalet“ i „sedi“ doći će kasnije. Na početku dete mora da oseti da mu kartice donose nešto lepo.
  • Previše kartica odjednom. U prvoj fazi na stolu je samo jedna kartica. Biranje između više slika dolazi tek u trećoj fazi.
  • Uslovljavanje govorom. „Prvo reci, pa ćeš dobiti“ pretvara razmenu u ispit. Kartica je sama po sebi dovoljna.
  • Kartice samo za vreme „vežbanja“. Komunikacija se dešava u kuhinji, u kadi, u parku. Neka fascikla bude uvek nadohvat ruke.
  • Odlaganje. Ako dete preda karticu, a predmet stigne tek posle nekoliko sekundi i objašnjenja, veza između kartice i onoga što dobija slabi.

Da li će kartice usporiti govor?

Ovo je verovatno najčešća briga roditelja, i sasvim je razumljiva. Istraživanja tu donose dobre vesti. U pregledu studija o augmentativnoj i alternativnoj komunikaciji nije pronađen nijedan slučaj u kome je govor nazadovao zbog upotrebe slika ili uređaja, a kod većine dece zabeležen je bar mali napredak u govoru. Metaanaliza istraživanja o PECS-u pokazala je da je ovaj sistem delotvoran kada je cilj da dete nauči da komunicira slikama, dok su dokazi o uticaju na sam govor slabiji i manje ujednačeni.

Drugim rečima, PECS ne oduzima detetu priliku da progovori. Daje mu način da bude shvaćeno dok govor ne stigne, a kod neke dece kartice s vremenom ustupe mesto rečima.

Kada potražiti stručnu podršku

PECS je strukturisan sistem sa šest faza i jasnim pravilima za svaku od njih, i najbolje rezultate daje kada se primenjuje dosledno. Ako dete ne govori ili govori vrlo malo, posavetujte se sa defektologom ili logopedom. Oni mogu da procene da li je PECS pravi izbor za vaše dete, da vam pokažu kako da prođete kroz faze i da vas podrže kada zapne.

Za igru i upoznavanje sa slikama možete da koristite i PECS tablu na našem sajtu. Ipak, imajte na umu da ekran ne može da zameni ono najvažnije u PECS-u: trenutak kada dete rukom pruži karticu drugoj osobi i bude shvaćeno.

Prva kartica ne mora da bude savršena. Dovoljno je da bude prava: slika nečega što vaše dete zaista želi, i odrasla osoba koja je spremna da odmah odgovori.

Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i zasnovan je na dostupnim istraživanjima i opisu PECS sistema. Ne može da zameni procenu i rad sa defektologom, logopedom ili drugim stručnjakom. Ako imate nedoumice u vezi sa komunikacijom ili razvojem svog deteta, obratite se stručnjaku.

Literatura
  • Bondy A, Frost L. The Picture Exchange Communication System. Focus on Autistic Behavior. 1994;9(3):1–19.
  • Flippin M, Reszka S, Watson LR. Effectiveness of the Picture Exchange Communication System (PECS) on communication and speech for children with autism spectrum disorders: a meta-analysis. American Journal of Speech-Language Pathology. 2010;19:178–195.
  • Millar DC, Light JC, Schlosser RW. The impact of augmentative and alternative communication intervention on the speech production of individuals with developmental disabilities: a research review. Journal of Speech, Language, and Hearing Research. 2006;49(2):248–264.
  • Pyramid Educational Consultants. PECS: An Evidence-Based Practice.
Pročitajte iDa li moje dete kasni u govoru ili je to samo faza? Kada je vreme da se obratite stručnjaku?
→